Ožujak 01, 2022 2126

Razgovor s povodom: Sumještanin Zdravko Vampovac, autor knjige UKRAJINA, HRVATI I KARPATI o trenutnoj situaciji u Ukrajini

Ocjeni sadržaj
(4 glasova)

Sasvim slučajno u rujnu 1988. godine Zdravko Vampovac, rođeni Virovitičanin, sa suprugom je došao na godišnji odmor u Vodice i palo mu je na pamet kako bi bilo dobro kada bi se jednom, makar u mirovinu, mogao vratiti u ovo mjesto i proživjeti svoju starost. I vratio se 1997. godine i evo ga još uvijek tu sa svojom obitelji.

Iako je već više od godinu dana umirovljenik, ime i prezime Zdravka Vampovca, čuje se i dalje. Ne samo zbog činjenice da je njegovo prezime prvi puta upisano u matične knjige virovitičkog franjevačkog samostana daleke 1701. godine., već zbog  tog što i u mirovini ne miruje. Sa svojih punih 67 godina i nakon proživljenog života u Sloveniji i Švicarskoj, svoj mir sa suprugom je pronašao u Vodicama.

- Život mi je poklonio više zanimanja i mnoga teoretska i praktična znanja i umijeća. Sretan sam zbog toga, iako je to bio dug i težak put. Tako se uz moje ime vežu zanimanja iz područja građevinarstva, povijesti, povijesti umjetnosti, izdavaštva, novinarstva, političkih znanosti, spisateljstva i publicistike. Član sam i HAZUD-a, Hrvatske akdemije znanosti i umjetnosti u dijespori iz Basela u Švicarskoj, jedne od dvije hrvatske dijasporske Akademije – započeo je Zdravko Vampovac razgovor.

Od rane mladosti pokazivao je različite sklonosti prema svim  gore navedenim područjima ljudskih djelatnosti u kojima je ostavio kavog-takvog traga, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Po prirodi je vrlo radoznala osoba sa snažnim fokusima koncentracije prema predmetu kojim se u određenom trenutku bavi.

Rizk Casino Bonus

Bavim se također i slikarstvom. Putuje kad god može ali mu putovanja nisu turističkog nego istraživačkog karaktera. To je ujedno njegov najdraži hobi.

Istražuje megalite i neobične geološke strukture na Balkanu i drugdje o čemu ima nove spoznaje i koje će objaviti u svojoj novoj knjizi kroz možda godinu dana. Obišao je cijeli Balkan. Napisao je 14 knjiga, a prije nekoliko godina objavio je i knjigu „Maleni ispod zvijezda“, knjigu o znanstvenim obmanama, koja se može pronaći u vodičkoj Gradskoj knjižnici.

- Širok dijapazon mojih interesa posljedica je – bar mi se tako čini – baš ta spomenuta radoznalost, sklonost novim izazovima i velika sumnja u dosadašnja ljudska znanja i spoznaje. Sumnja i radoznalost bila su mi i ostali poticaj za moja istraživanja, a rezultati istraživanja ostali bi nepoznati da se nisam bavio i pisanjem. Sve je to činilo jednu logičnu cjelinu – nastavlja Vampovac.



U Lavovu s ukrajinskim intelektualcima 2017.

Jedan od njegovih interesa je zanimanje za opću, a posebno za nacionalnu povijest Hrvata. Kako njegova istraživanja negiraju dobar dio službene (školske) povijesti hrvatskog naroda u više navrata se posvetio temeljitim istraživanjima na tu temu. U tim istraživanjima su nastala i dva djela.

- U mojoj knjizi „Armenija, naš daleki blizanac“ (2017.) istraživao sam kulturno povijesne veze između Armenije i Hrvatske (bio sam na studijskom putovanju u Armeniji 2008.) i došao do zaključka da su preci hravtskog naroda dva puta primili kršćanstvo. Prvi puta od Armenaca i njihove najstarije kršćanske crkve u svijetu koja je u svojoj zemlji 301. godine kršćanstvo proglasila državnom religijom. Naime, Armenci su došli u Dalmaciju za vrijeme cara Dioklecijana i dragovoljno su pokrštavali domaće stanovništvo koje se tada nije zvalo Hrvatima, već Ilirima, Dalmatima, Liburnima, Japodima... Drugi puta su Hrvati (sada ne više preci Hrvata, nego Hrvati) poslije nestanka kralja Tomislava i Grgura Ninskog 928. godine primili kršćanstvo od Vatikana – govori nam Vampovac.

Njegova knjiga „Ukrajina, Hrvati i Karpati“ (2021.), je mala enciklopedija u čijem je naslovu sadržana sva problematika na temu Ukrajine, Hrvata i Karpata. Istraživanja dokazuju da je na hrvatske prostore u rasponu od 7. do 9. stoljeća došla jedna manja skupina Hrvata iz područja ukrajinskih Karpata i tu ostala. I dalje je ostala tajna kako je tih 2000-3000 naoružanih konjanika uspjela čitavim tada poznatim plemenima nametnuti svoje ime „Hrvati“ koje se uspjelo na ovim područjima sačuvati do danas. Ovu je knjigu sada na žalost pokojni profesor dr. Jevgenij Paščenko, najveći hrvatski Ukrajinac ili ukrajinski Hrvat, nazvao mini enciklopedijom znanja o povijesti Ukrajine i ukrajinsko-hrvatskih odnosa uključujući sva dosadašnja znanja o povijesnim, političkim, ekonomskim i drugim vezama između naših dviju država i naših dvaju povijesnih prostora.

- U danima kada Ukrajina proživljava najteže dane u svojoj tisućugodišnjoj povijesti, kada je napadnuta od Rusije, ova knjiga dobiva na aktualnosti i u njoj se mogu pronaći svi problemi koji su postojali između ove dvije države opisujući svaku regiju ponaosob. U knjizi se vidi tko je kome što napravio i tko je kome što „dužan“. Na knjizi sam radio pune tri godine i nadam se predstavljanju vodičkoj publici ovog proljeća – dodaje Vampovac.

U posjetu „Etnološkom društvu BOJKY u Drogobyču, zapadna Ukrajina.

Radeći na ovoj knjizi osim njegovih istraživanja u istraživanju su sudjelovali i ukrajinski i ruski povjesničari, etnolozi i antropolozi, koje većinu Vampovac i osobno poznaje tako da nam nije uskratio njihove komentare o situaciji u Ukrajini.

- Moji kontakti s ukrajinskim kolegama i prijateljima su intenzivni, posebno ovih dana kad se Ukrajina našla u raljama pobješnjelog „Ruskog medvjeda“. U Kijevu, Lavovu, Drogobyču, Ivano-Frankivsku i drugdje imam desetak prijatelja. Sa svima njima korespondiram i upoznat sam s njihovim trenutnim stanjem u Kijevu i zapadnoj Ukrajini. U Kijevu je trenutno lošije stanje nego na Zapadu Ukrajine gdje se odvija prolazak mnogih izbjeglica prema Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj. Za sada imaju česte sirene zbog mogućih zračnih ili raketnih napada na veće gradove u Galiciji. Do ovog trenutka kada ovo pišem u tom dijelu Ukrajine nije bilo ruskih borbenih djelovanja, što ne znači da ih neće biti. Ljudi su mirni i slušaju naređenja pretpostavljenih pa se sukladno tome ponašaju. Danas su u Lavovu dva puta išli u skloništa – nastavlja Vampovac.

Do kada će, po Vašem mišljenu,  ova situacija između Ukrajine i Rusije potrajati?

- Potrajat će sve dok Putin iz ovih ili onih razloga ne oslabi, a ukrajinska obrana ne ojača. Bilo je većini nas, nepojmljivo da će u tako povezanom i umreženom svijetu, usred Europe u ovom stoljeću jedna država izvršiti klasičnu agresiju na drugu državu – tenkovima, padobrancima, helikopterima… Osim Putina dio odgovornosti – treba biti realan – snosi i Europska unija. Europski političari su donosili previše loših, oportunističkih odluka kako bi održali popularnost i kako bi stvarne probleme odložili za kasnije. Moje je skromno mišljenje da je Ukrajina velikim dijelom žrtva i tajnih dogovora između „sive emijencije“ – tajnih ali pravih vladara svijeta, (čiji su Putin i Biden samo vidne figure) iste one eminencije koja nam je protekle dvije godine nametnula „pandemiju Corona virusa“, a koji je iznenada – gle čuda – postao nezanimljiv i marginaliziran – zaključio je Vampovac.

U Kijevu na Trgu nezavisnosti.

Planovi za budućnost?

- Planovi, planovi... Kako je opća situacija u svijetu vrlo složena i nestabilna, ne može se više planirati kao prije nekoliko godina. Imao sam u planu obići još neke lokacije i destinacije, ali ako ne bude išlo i ne bude li rata koji može ugroziti i stabilnost Hrvatske, morat ću se zadovoljiti aktivnostima koje će mi diktirati nametnuta situacija. Volio bih realizirati još nekoliko projekata koji leže dijelom u mojem računalu i dijelom u mojim mislima. Zapravo sve moje knjige su projekti. One mi oduzimaju vrijeme, energiju, a daju satisfakciju. Uostalom, ja sam umirovljenik – nemirni umirovljenik. Kaže se: „Čovjek snuje, a Bog odlučuje“! Toliko o planovima – za kraj nam je rekao Vampovac.

Vaša reakcija na članak
Poslijednja izmjena dana Utorak, 01 Ožujak 2022 12:45
djelomob1.jpg