Zar da idemo na ulicu
“Kao nekome tko zna kakvo je stanje na terenu, u kakvom strahu i neizvjesnosti žive naši kolege i kao nekome čija budućnost i gola egzistencija također vise o najtanjoj niti, postaje sve teže uvjeravati stotine, čak i tisuće kolega ugostitelja da Stožer zna što radi. Mi smo legalisti, poštujemo zakon, pridržavamo se mjera i pozivamo na novi dijalog i na pružanje jednakih šansi za preživljavanje svima, kako bismo možda ulovili i posljednji vlak koji može spriječiti da se dijalog za stolom zamijeni onim na ulici, kakvom svjedočimo posljednjih dana u Italiji, Austriji, Poljskoj i drugim zemljama Europe”, poručili su iz Udruge, koju će do izbora novog vodstva voditi ugostiteljica iz Splita Jelena Tabak i zagrebački ugostitelj Zdravko Karna.
– Jednostavno više ne mogu sve to gutati... Mjere nisu ni logične ni pravedne ni ekonomski opravdane i branša je na koljenima. Od 25.000 pravnih subjekata u ugostiteljstvu svega ih je 119 predalo zahtjeve za obeštećenje fiksnih troškova, što znači da velika većina kolega ne plaća svoje račune. Potpore za zaposlene rješavaju samo dio problema i tražili smo bespovratnu pomoć države u iznosu od tri posto godišnjeg prometa svakog pravnog subjekta u ugostiteljstvu. Primjerice, tko je imao promet od milijun kuna da dobije 30.000. Nažalost, zasad ništa od toga. Nije, naravno, kasno da se stvari dovedu u red, ali ostane li ovako, ugostiteljsku branšu čeka katastrofa – kaže predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja u ostavci M. Medak.
Strahuju od ovrha
Ugostitelji kao argument za ranije otvaranje lokala izvlače podatke iz Njemačke i Britanije prema kojima je virus u restoranima i kafićima pokupilo između između 2,2 i 2,5 posto zaraženih.
– Po kavu s aparata danas se odlazi na razna mjesta, zar ne bi bilo higijenskije i sigurnije da je, recimo, kroz prozor poslužuje konobar s maskom? Ili da se omogući rad na terasama? Ili, zašto nam se ne pomogne s tih dva-tri posto od našeg prometa? To nisu preveliki novci. Toliko je država već nekoliko puta ubacila samo u nacionalnog avioprijevoznika. Da se na takav način pomogne ugostiteljima, pomoglo bi se i drugima u lancu, dobavljačima, distributerima... Ovako, neplaćeni se računi samo gomilaju, a mi strahujemo od trenutka kad će netko potegnuti ovrhe. I u međuvremenu ostajemo bez zaposlenih. Za život im nije dovoljno 4000 kuna i ljudi odlaze raditi druge poslove, postavljaju knauf, sele se u Irsku... Razmišlja li netko o tome tko će raditi kad počne turistička sezona? I tko će uopće od ugostitelja preživjeti kad krenu prisilne naplate – pita se drugi čelnik udruge u ostavci V. Jakominić.
Cijeli članak pročitajne na portalu Večernjeg lista