Studeni 13, 2015 1929

Vodički kazalištarci pozivaju Vas u subotu u kazalište poezije "Utjeha kose, utjeha kaosa"

Ocjeni sadržaj
(0 glasova)

Dramska amaterska družina Pučkog otvorenog učilišta Vodice Vas poziva u kazalište poezije Utjeha kose, utjeha kaosa u subotu, 14. studenog u 20 sati Kulturni centar Vodice

Ulaz slobodan!

Program:Antun Gustav Matoš i hrvatski mladi liričari (1914.- 2014.): Ujević, Kamov, Andrijašević, Bulić, Gromača,Wiesner, Simić-Bodrožić, Savičević-Ivančević

UTJEHA KOSE, UTJEHA KAOSA

 

1. Gospa Marija
2. Matoš u Parizu
3. Cvjetovi zla ili O,ljepoto!
4. Soneti za pjev o ljubavi i smrti (a djevojčici umjesto IGRAČKE)
5. Scenska igra „Tamo gdje si mi sinoć ubrao ruže" (po noveli „Camao",A. G. Matoša)
6. Njegov, Matošev gnjev (Matoš kao jež, kao kaktus ,kao mačka)
7. Oproštaj ili kaos za utjehu

SUDJELUJU - GLUME, RECITIRAJU:
Anđela Fržop, Tomislav Mor, Grgo Birin, Ante Marić, Martina Tabula, Ante Strikoman, Martina Silov, Maja Cvitan, Daniela Rohini Samohod i gost Anđelko Babačić
DRAMATIZACIJA, REŽIJA, SCENOGRAFIJA: Zdravko Todorović
KOSTIMI: Milena Grudić , Anđela Fržop
SVJETLO i TON: Mario Petrović
ŠMINKA: Mateja Nedoklan

Dramska amaterska družina Vodice zatvara polusezonu predstavom poetskog kazališta „Utjeha kose, utjeha kaosa" Antuna Gustava Matoša i hrvatskih mladih liričara 1914. i 2014.. Pučki amateri iz maloga mista vraćaju se urbanoj sceni, metropoli duha , kulturi govora... Čitajući Matoša, u povodu njegovih dvaju jubileja, 140. rođendana i 100. obljetnice smrti te zbornik Hrvatska mlada lirika 1914., u kojem ga slijede Ujević, Kamov, Wiesner... i, antologiju Hrvatska mlada lirika 2014., s Marijom Andrijašević, Ivanom Simić-Bodrožić, Vladom Bulićem i drugima, naših dvanaestak momaka i cura hrabro se odlučilo za art, riječ i glazbu, za opijanje čistom ljepotom; ukrcalo se na lađu davnih buntovnika i našlo u hrvatskoj lirskoj sadašnjosti.

Proljetos smo, prirodno, iz okvirnog plana, iz okvira Četiri književne večeri, uzeli velikoga hrvatskog pjesnika, našeg slavljenika.

Pozivamo na čitanja Matoša jer ga se svakako mora čitati, „treba samo promijeniti naočale", piše D.O.T..

Neka mlada scena Kulturnog centra Vodice bude sezonski hostel za kulturiste, cool svratište AGM-ovaca, neumornih surfera, digitalnih nomada ...!

Zar Matoš nije naš prvi pravi turist, flaneur, rekla bi naša Eleonore? Ta on je prije sto godina hodao Europom bos, tažeći glad kulturom, opijajući se umjetnošću... Bio je i ružno pače i, labud i, galeb po salonima i kavanama u društvu turistica...

Ulaskom Hrvatske u EU ovaj je naš davni Europejac postao, vrlo aktualan: s gubitkom isključive političke suverenosti malih država članica, ojačat će njegov (Matošev) kulturni model nacije. Za kulturu je rekao da je nacionalnija što je europskija, jer snaga narodne kulture nije u odbacivanju , nego u primanju tuđih elemenata. Prevedite dobro na hrvatski Charlesa Baudelairea, npr., postat će i hrvatski pjesnik. Domoljubni je nagon tek jedna nota, samo jedna žica... A tri su tipa modernog umjetnika Matoša: boem (koji je fizički gladovao), kicoš (katkad s honorarom iz Zagreba) i flaner (lutalica stvarnim i imaginarnim prostorima). Matoš, mr. Oksimoron, spajao je suprotnosti, Ljepotu i Smrt... "Magični trigram AGM nerazdvojna je cjelina i šešira i mršavosti i zajedljivosti i lirizma i kavanske enciklopedije... Glazbenik - najamnik, nesvršeni đak konjogojnog učilišta, zagrebački bezdomovinac, pariški bohem, neostvareni ljubavnik, blistav stilist...", napisao je o njemu kritičar Tomislav Ladan. Matoš je živio od pera i gudala - za pero i gudalo, za sklad riječi i glazbe, za zvuk i ritam stiha, modernistički kult ljepote, l art pour l art. Ovog artista okružuju simboli: labud, kosa i zvijezde, ruže i vino - svijetli, a papiga koja kriješti, noć, lavež i lepet, gavran, never more - tamni. Obrisi, oblaci i dim, pero i papir, piano i violončelo, braća Tkalčići, 2cellos, shape of my heart, fragile...

Predstava, u kojoj se, po pjesniku Matošu , tješimo kosom, dok se u smrti sniva, a po slavistu Mićanoviću kaosom, ima sedam dijelova

1.DIO- Gospa Marija (duša, jezik, majka): Matoš ističe da bi hrvatski jezik trebali učiti đaci svih fakulteta , a njegova se Mlada Hrvatska oprašta sa svojim „živim pokojnikom"...

2.DIO- Matoš u Parizu: Ladanje pod orahom s majkom ubrzo je zamijenio samoćom i tugom podno Eiffelova tornja, taj Cesarićev trubač sa Seine. Tri su Matoša u Parizu: stvarni prije stotinjak godina, onaj iz poeme „Pozdravljam te, A .G. M." Radovana Ivšića, koji ga je sreo na jednom mostu, Brvnu umjetnosti, dok je tražio pjesnike, lovio maglu... i, treći, brončani (kip) od prije godinu dana na klupi u četvrti Issy les Moulineaux među 1000 ruža.

3.DIO- Cvjetovi zla ili o,ljepoto: Pravi mu je uzor bio Charles Baudelaire, taj princ metropole, uzgajivač cvjetova zla, fleurs du mal... Dopisivao se s onodobnim europskim teoretičarima, razmjenjivao manifeste. Poznat je onaj sonet-manifest upućen Mladoj Hrvatskoj, o elitnoj kulturi, višem ukusu, istančanoj duši, himna čistoj ljepoti! A cvjetić đurđic(a) pozna izvor ljepote, slavi ljubav. Zvonak, zvonolik, zvoni bijele psalme, u programatskoj pjesmi „Srodnost".

4.DIO- Soneti za pjev o ljubavi i smrti: A. G. M. se iz ružnog pačeta ispilio u labuda, u lirski cvijet, vrsnoga pjesnika, majstora soneta, tih zvučnih igračaka za male Ljerke...

5.DIO- scenska igra „Tamo gdje si mi sinoć ubrao ruže" : Osim o ljubavi i smrti u kojoj se sniva, o utjehi živom kosom mrtve drage u sonetu, Antun Gustav Matoš je vrsno pisao o smrti ljubavnika i u dramatiziranoj noveli „Camao", u kojoj IGRAJU:
FOREST, bankar ------------------------------- Anđelko Babačić
FANNY ,violončelistica, njegova žena ------------ Anđela Fržop
KAMENSKI, pijanist, njezin ljubavnik -------------Tomislav Mor
DIAMANT, mecena Kamenskog ---------------------- Grgo Birin
PETAR, sluga njihov ---------------------------------- Ante Marić
CAMAO, papiga ----------------------------------- Martina Tabula

6.DIO- Njegov, AGM-ov,gnjev: Osim od pjeva, Matoš je bio i gnjevni čovjek, jež, kaktus, mačka, oštri kritičar socijalnih neprilika malih ljudi. Imao je tek devetnaest godina kad mu je u Viencu objavljen prvijenac, novela „Moć savjesti", u kojoj piše o fenomenu mita. Činovnik Joso Cicvarić ima noćnu moru, progone ga štapovi njegovih klijenata.

7.DIO- Oproštaj ili kaos za utjehu: Sljedbenici A.G.M.-a, hrvatski mladi liričari 1914., ti puntari, žeđajući za sunčanim nebom, pošli su na mladoj lađi putom svojeg plova, kako piše u „Oproštaju" mladog Ujevića. Sto godina poslije, Hrvatska mlada lirika 2014. priređivača Marka Pogačara stvarnosno je zrcalo hrvatske sadašnjosti, u kojem se ogleda i naša dramska mladež.Poslovično ironični kolokvijalni frazer Vlado Bulić u jednoj stihovanoj priči piše:"Kad se obogatim od pisanja i diplomiram književnost, otvorit ću kafić." Diploma za mater, a „Caffe AGM" za nas, fanove, goste...

Notturno u Vodicama, na Matošev rođendan 13.VI. (2015.)

djelomob1.jpg