Lišmanioza - Koliko je opasna za ljude i ima li mjesta panici?

Prije nekoliko dana u redakciju portala InfoVodice javio nam se zabrinuti sugrađanin koji je uočio promjene na svom kućnom ljubimcu. Odgovorno ga je odveo u Veterinarsku ambulantu Vodice i ustanovljeno je da pas ima lišmaniozu.

Kako bi saznali o čemu se radi, koliko je bolest opasna za ljude i životinje, kako se prenosi, liječi... upitali smo mladog veterinara, kirurga kućnih ljubimaca, Anđela Zoricu da nam da odgovore. I rekao nam je.

- Lišmanioza je parazitska bolest brojnih vrsta životinja i ljudi koju uzrokuju jednostanični paraziti iz roda Leishmania. Za naše područje i ostatak Mediterana značajna je Leishmania infantum za čiji su razvoj potrebni sitni insekti iz roda Phlebotomus, kod nas naziva papatači. Papatači su veličine svega 1,5 – 3 mm, a njihove ženke se hrane krvlju kao komarci. Prilikom uzimanja krvnog obroka, u žrtvu inokuliraju uzročnika te žrtva obično ostaje doživotni nosilac parazita. Hranjenjem na zaraženoj životinji ili čovjeku papatač u svoje tijelo unese jedan stadij uzročnika te se u njegovim crijevima odvija transformacija u invazivni stadij i ukoliko se papatač nakon toga hrani na drugoj životinji ili čovjeku prenijet će im lišmaniozu. Papatači se na životinjama i ljudima hrane nakon zalaska sunca pa bi zbog toga psima trebalo osigurati smještaj u zatvorenom prostoru tijekom noći. Iako papatači nerado ulaze u kuće preporučuje se na prozore staviti guste mreže protiv komaraca, a okolina se može tretirati insekticidima. Do prije par godina je u upotrebi bilo i cjepivo za pse s kojim ih se moglo zaštititi od lišmanioze, ali je povučeno s tržišta Republike Hrvatske i trenutno se jedino mogu preventivno primjenjivati repelenti u obliku ogrlica ili ampula - rekao je Anđelo Zorica, veterinar u Veterinarskoj ambulanti u Vodicama.

Anđelo Zorica

Zorica je odmah naglasio da nema mjesta za paniku, ali da lišmaniozu treba shvatiti ozbiljno te da je zadnjeg pozitivnog psa imao prije svega četiri dana.

Svakako treba imati na umu da lišmanioza postoji i da nije rijetka te da se životinja ili čovjek mogu zaraziti isključivo u Dalmaciji koja je enzootsko područje za lišmaniozu. Ujedno naglašava važnost poduzimanja određenih mjera kako bi se njeno pojavljivanje svelo na minimum. Stoga Zorica poručuje.

- Građanima i vlasnicima pasa savjetujem da profilaktički svoje ljubimce tretiraju nekim od repelentnih sredstava koji imaju učinak na papatače. Također savjetujem da ljubimcu osiguraju boravak u zatvorenom prostoru preko noći te da odmah po primjećivanju bilo kakvih simptoma dođu u veterinarsku ambulantu na testiranje kako bi u slučaju pozitivnog nalaza mogli odmah započeti liječenje i poduzeti odgovarajuće mjere. Vlasnicima koji imaju bolesnog psa preporučam da se pridržavaju istih mjera kako bi spriječili širenje lišmanioze. Kod bolesnih pasa preporučuje se provedba redovitih kontrola krvi, mokraće i bubrežne funkcije – nastavlja dvadesetsedmogodišnji veterinar Zorica.

A da bi bili sigurni da vaš ljubimac nije obolio od lišmanioze trebate obratiti pažnju na slijedeće simptome.

- Mršavost, teško podnošenje fizičkog napora, ulceracije na koži i sluznicama, dermatitis, atrofija mišića glave, ispadanje dlake oko očiju, prekomjerno veliki i iskrivljeni nokti, oštećenje bubrega te znakovi artritisa. U krvnoj slici se uočava anemija i snižen broj trombocita – nastavlja Zorica.

Djelatnici Veterinarske ambulante Vodice

Najčešća komplikacija bolesti je otkazivanje bubrega što dovodi do smrti psa, a najveći problem je što dio bolesnih pasa ne pokazuje kliničke simptome, ali sudjeluju u širenju bolesti. Važno je dakle da ukoliko uočite bilo koji simptom ili posumnjate na lišmaniozu čim prije psa dovedete u Vetrinarsku ambulantu.

Lišmanioza je multisistemska bolest koja zahvaća unutarnje organe i kožu te je kod pasa neizlječiva u potpunosti. Ujedno je zoonoza, što znači da od nje mogu oboljeti i ljudi, a prenosi se kao i kod životinja, ubodom papatača.

- Ljudi su slučajne žrtve, nebitne za održavanje ovog parazita, a glavni rezervoar na našem području su psi. Ukoliko ipak dođe do oboljenja kod imunokompetentnih odraslih ljudi najčešće se razvija samo lokalizirani kožni oblik bolesti koji se uspješno liječi. Imunokompromitirani ljudi i mala djeca mogu oboljeti od viscelarnog oblika bolesti kod kojeg nakon liječenja dolazi do kliničkog poboljšanja, ali ne uvijek i do potpunog izlječenja – zaključuje Zorica.

Do sada slučaj obolijevanja ljudi na našem području Zorici nije poznat i vjerujemo da će zahvaljujući odgovornim građanima tako i ostati.