16.5°C
Foto: Gradska knjižnica Vodice
I tako punih trinaest godina Iva Vuco je održavala Plavu plažu blistavom i čistom, posebno ljeti kad su na plaži bile stotine ljudi. Svaki kutak je prošla njena vrijedna ruka, a ljubazni ljudi koje je kroz posao susretala te naposljetku Priznanje za najboljeg komunalnog djelatnika 2015. godine najveća su nagrada njenom trudu i radu.
Da iza vrijednih ruku najčešći stoji ni malo lak život svima je odavno poznato. Baš tako je bilo i s Ivom Vuco. Rođena 1956. godine, nakon završene osnovne škole, vrlo mlada već s 18 godina se udala. Dok su njene školske kolegice završavale više škole i odlazile u veće gradove u potrazi za boljim životom, Ivu je ljubav zadržala u Trilju.
- U Trilju sam živila sa svekrom i svekrvom. U to vrijeme suprug mi je radio u Splitu. Dobila sam ponudu da radim kao čistačica u Hrvatskoj pošti, ali sam morala odbiti taj posao – započela je Iva Vuco razgovor.
Posao nije mogla prihvatiti jer uz troje djece imala je i obveze prema svekru koji je bio 100% invalid, a svekrva bubrežni bolesnik.
- Tako sam ja bila kući. Vodila sam brigu oko djece, svekra i svekrve, radila kućanske poslove, gojila svinje, bavila se poljoprivredom sve do 2005. godine, kada su preminuli prvo svekrva, a potom i svekar – nastavlja gospođa Vuco.
Kako su u međuvremenu djeca porasla, a ona više nije imala obaveza, zaposlila se u tvrtki Leć d.o.o. na radno mjesto komunalnog djelatnika.
- Došla sam u firmu i poznavala sam samo moju susjedu Jelu Mihaljević. Iako mi na početku nije bilo lako, kolege su me prihvatile kao i ja njih. Radili smo složno; kao jedna prava obitelj. Međusobno smo si pomagali, ne samo na poslu već i privatno – dodaje gospođa Vuco.
Tako je Iva 13 godina vodila brigu o čistoći Plave plaže u Vodicama. Bio je to za nju jedan lijepi period radnog vijeka, ali i života.
Mada nije bilo ni najmanje lako ustajati svako jutro u 3.30, te potom 2 km hodati pješice do radnog mjesta, posebno u ljetnim mjesecima, kada bi i dva puta dnevno dolazila na plažu; ustrajnost, vrijednost i strpljenje doveli su Ivu do Priznanja za najboljeg komunalnog redara 2015. godine.
Priznanje za najboljeg komunalnog djelatnika 2015. godine
- Kada sam dobila Priznanje za najboljeg djelatnika bila sam jako oduševljena te mi je bilo veliko zadovoljstvo vidjeti da se prepoznao moj rad i trud – s ponosom se prisjeća Iva.
A "radni dan" joj je počinjao još u noći. Nakon što bi stigla na radno mjesto negdje oko 3. 45 uzela bi kolica i alat i zaputila se prema plaži. Prvo bi, kako se rado prisjeća, popila kavu s ugostiteljima koji su radili na plaži, a potom se uhvatila posla.
Kako bi ona ujutro prva došla na plažu, znala je često naći vrijedne stvari; mobitele, novčanike, torbice, dokumente,: ali bi se svaki put potrudila da se pronađeno vrati u prave ruke. Osim pronađenih stvari Iva je jutrima nerijetko pronalazila i nova prijateljstva, a neka od njih i danas njeguje.
- Uz lijepu riječ prolaznika, posao se lakše radio – dodaje Iva.
Usprkos buri, jugu, lošem vremenu Iva je uvijek nastojala očistiti svaki kutak plaže.
- Zimi je bilo lakše raditi, ali ljeti uz velike vrućine i puno ljudi znalo je biti vrlo teško. Ali, bio je to moj posao i moj kruh i s radošću sam ga radila. Dok sam bila mlada, bavila sam se tkanjem i vezom, dok danas, od kada slabije vidim najviše vremena provodim u vrtu. Volim šetnje, druženja s obitelji i prijateljima. Nedjeljom idem na mise – za kraj nam je rekla Iva.
A kada pogled skrene na Priznanje za najboljeg komunalnog djelatnika 2015. godine rado se sjeti dana provedenih na "njenoj" plaži.
