26.98°C
Osim na likovnoj radionici, davnih dana, Marija Juričev-Barbin, nije se likovno usavršavala, ali iza njenih vrijednih ruku, do sada stoji naslikano preko tristotinjak slika. Nema bunje koju njene ruke nisu oslikale, kao ni kale, kamene kuće ili polja Vodica. Počela je crtajući još u školskoj klupi, a danas se ova sedamdeset šestogodišnjakinja, može pohvaliti mnogobrojnim izložbama.
Još kao djevojčica stalno je bila s olovkom u ruci i crtala sve što njeno umjetničko oko ugledalo. Udala se i život ju je odveo drugim putem i slikanje je ostavila iza sebe, ali nikad nije prestalo živjeti u njoj.
I tako sve do početka Domovinskog rata u Hrvatskoj.
- Za vrijeme Domovinskog rata u meni se probudila želja da oslikam za mene ranjenu Hrvatsku. Živjela sam u Zagrebu i slikala razglednice, te ih slala rodbini, prijateljima, poznanicima po svijetu. Bile su to slike pune tuge; sa simbolima križa, stradanja i boli – započela je Marija Juričev-Barbin svoju priču o slikanju.
Kako joj se zdravstveno stanje s vidom, u to vrijeme pogoršalo, Marija godinama nije mogla ni slova pročitati, ali je uspijevala, makar otežano, slikati. Tada joj je bio dostupan akvarel, pa su gotovo sva njena djela nastala u toj tehnici.
- Samo to sam mogla nabaviti. Za Božić, Uskrs ili neke druge blagdane oslikala bi čestitke – nastavlja Marija.
U međuvremenu je pomalo i nešto radila po trgovinama, ali je svo svoje vrijeme provodila s kistom u ruci. S poboljšanjem zdravlja, vratila se Marija, punom snagom kistu, ali i u rodne Vodice, 2008. godine.
Uz akvarel počela je koristiti kombinaciju raznih slikarskih tehnika: tempere, vodene boje, uljane boje; pa sve do akrila.
- Povratkom u rodne Vodice, iz kojih sam otišla davne 1984. godine, odmah sam se učlanila u Likovnu udrugu more. Do sada smo imali nekoliko zajedničkih izložbi i trenutno smo u pripremama za novu koja će biti 22. ožujka. Samostalno nikad nisam izlagala – nastavlja Juričev-Barbin.
Motivi na Marijinim slikama su mediteranski. Vodice kakve su bile u prošlosti, more, suhozidi, bunari, riva, kamene skaline… pa sve do ljudi koji rade po poljima. Svaka ima svoju priču koja Mariji ispunja dušu.
- Kad god su neke humanitarne akcije rado se odazovem sa svojim slikama. Također ih poklanjam, a znam i prodati. Znala sam raditi nekoć i po narudžbi, ali ne volim baš tako na "silu" slikati. Slika dolazi iznutra. Trebate ju osjetiti – nastavlja gospođa Marija.
Kada ne slika, voli rado prošetati, boraviti u vrtu ili prirodi. Iako je zdravlje ne služi najbolje, te posljednje četiri godine sve manje slika, ne da se tako lako. Prkosi Marija zdravlju kada je u pitanju slikanje.
- Radim trenutno na tri slike s kojima ću sudjelovati na izložbi s Likovnom udrugom more. Kao i na većini mojih slika, i na ovima, motivi su morski. Nisam apstraktni umjetnik, pa ako se nekom sviđa moja slika sviđa, ako ne nema veze. Svatko neka odabire što voli. I ja sam odabrala, slikanje – zaključuje sa smiješkom Marija.
