Prvu cigaretu zapalio je već s petnaest godina, a pola stoljeća poslije uspjelo mu je da se odvikne od ovog poroka

Krajem 2021. godine uspio se ostaviti pušenja, a prije toga imao je dva kratka pokušaja. U mirovinu je otišao radeći kao lučki redar. U mladosti je igrao nogomet, pikado i tenis, a znao je zaigrati i rukomet. Danas je nepušač koji svako jutro popije jednu kavu sa šlagom i s guštom uživa u njoj. A kad uđe u kafić s vrata vikne “Jel uliveno?”. Iza svega navedenog stoji Boris Šprljan.

Kako se svake godine 31. svibnja obilježava Svjetski dan nepušenja, povodom tog dana razgovarali smo s Borisom Šprljanom, do unatrag godine i pol strastvenim pušačem.

Borisa ste možda vidjeli i u spotu Krešimira Španje   ''Gemišt od Jure''.

- Prvu cigaretu zapalio sam s nepunih petnaest godina - započeo je Boris Šprljan razgovor.

Od zapaljene prve cigarete pa narednih dvanaest godina, ovaj šezdesetpetogodišnjak,  nije se od nje odvajao. Kupovao je dvije kutije dnevno, a koliko je znao popušiti teško mu je reći.

- Nekad i više od dvije kutije, posebno ako je bilo dobro društvo, pisma i bevanda – dodaje Šprljan.

A preferirao je najviše Moravu i Filter 100. Kasnije su mu omiljene bile Croatia i Walter Wolf, a posljednjih desetak pušačkih godina Lucky Strike. Najomiljeniji uz kavu, poslije obroka ili uz dobro društvo.

- A tek uz gemišt! – nastavlja Boris smijući se.

Uz društvo znalo se često prekrdašiti, pa bi i jutra u dimu dočekao. Kašalj, ružan okus u ustima,...

Kada je imao 27 godina,  nakon jedne noći s previše cigareta, odlučio se ostaviti ovog poroka. I uspio je, ali svega sedam mjeseci.

U tom periodu nije mu bio problem piti kavu, izlaziti, biti u društvu pušača…Ali ipak nervoza,  nedovoljno jaka želja i snaga za prestankom pušenja su presudili.

I ponovno ga vratili cigareti. Svakodnevica ista, uvijek i svuda cigarete. Nekad dvije, ponekad tri, a kad se skupi društvo, ne broji se više. I tako sve do četrdeset i prvog rođendana.

- Ni tada se nije bilo lako ostaviti; kao ni prvi put – kazuje nam Bore nadimka Fabov.

Iste pušačke krize je prolazio. Mučio se, borio i naposljetku ponovno zapalio. Sve do 23.12.2021. godine. Dan kojeg je Boris zapisao u svoj kalendar.

- Malo sam više popio taj dan, a popušio previše. Više od tri kutije mislim. Ujutro sam se probudio s velikim kašljem i nisam se dobro osjećao. Otišao sam kod doktora i potvrdilo se da imam corona virus. Za vrijeme koje sam proveo u kući nisam cigaretu zapalio i tako sam odlučio da više i neću pušiti – dodaje Šprljan.

Zbog bolesti, pretjeranog pušenja, kašlja, a najviše snagom volje i želje, danas, godinu i pol poslije, Boris više nije pušač.

Imao je apstinencijske krize, nervozu, razmišljanja o ponovnom povratku cigareti, baš kao oba puta prije kada je pokušavao prestati, ali ovaj put za razliku od prethodna dva, nije odustao.

I osjeća se nikad bolje.

- Promjene su ogromne. Ujutro, kada se probudim, ne osjećam onaj ružan okus u ustima. Bolje se općenito osjećam. Bolje spavam, lakše dišem, sve je drugačije. Drugačiji okus hrane, pića, ma sve – nastavlja ponosno Šprljan.

A kako i ne bi bio. Jer prestanak pušenja nije jednostavan. Vrlo je složen i zahtjevan proces, ali može se, kaže Šprljan i savjetuje:

- Ako netko namjerava prestati, neka to napravi čim prije – za kraj svima nama poručuje Bore Fabov.