Put do biskupstva »pripremila« i janjevačka zemlja

Ocjeni sadržaj
(7 glasova)

Mnogo je toga u obitelji novoimenovanoga biskupa Roka Glasnovića vezano uz biskupsku službu. Djed s očeve strane proveo je 11 mjeseci u zatvoru zbog zaštite biskupa u Letnici u komunističkom vremenu, majčin nećak sada je mostarsko-duvanjski biskup, a otac je još dok su biskup i njegov brat bili u bogosloviji počeo raditi u zgradi ordinarijata, služeći tako i šibenskomu biskupu. I ministrantski dani braće Glasnović u šibenskoj su katedrali povezani uz pontifikalna slavlja biskupa Srećka Badurine… U tom je ozračju poštovanja biskupske službe došlo i imenovanje Roka Glasnovića, koje ga je zateklo na više služba u Šibenskoj biskupiji.

Ljetne radne sezone
Služba koja ga vodi i do njegove župe sv. Jakova u Šibeniku jest služba tajnika i ceremonijara biskupa Tomislava Rogića. Iako je Roko Glasnović rođen 2. srpnja 1978. na području župe Gospe van grada, jer su tada njegovi roditelji Nikola i Marija rodom iz Janjeva zbog posla nekoliko mjeseci u godini radili u Šibeniku, kasnije su bili pastoralno vezani uz katedralnu župu. Stariji brat Franjo i mlađe sestre Ana i Anđelina rođeni su na Kosovu, u Prištini i Lipljanu, a Glasnovići su tih prvih šibenskih ljetnih radnih sezona živjeli u Težačkoj ulici…

Nikola Glasnović i Marija rođena Palić, po godinama vršnjaci koji ulaze u sedmo desetljeće, upoznali su se na druženju u Janjevu sredinom sedamdesetih, a ubrzo su se i vjenčali, 30. svibnja 1975. U Janjevu, području na kojem se ljudi bave poljoprivredom, radom u rudniku ili tvornici, Nikola je za svoj poziv izabrao čestu djelatnost – trgovinu. Okušao se, naime, i u drugim poslovima, poput zalijevanja vinograda… U Janjevu je bio poznat kao prodavač u trafici, potom kao fotograf koji je izrađivao slike za putovnice, a bio je i fotokroničar obiteljskih slavlja. Kako i sam svjedoči: »Hvatao sam se svakakva posla. Neki su mi govorili: ‘Radnim danom goniš tovara s gnojivom i ideš po drva, a nedjeljom lijepo fotoaparat ispod ruke kao gospodin snimaš krštenja, pirove, sprovode.’«

Majka Marija četvrta je od desetero rođene djece u obitelji Nikole i Kate. Njezin je otac radio u rudniku pa su živjeli u Ajvaliji. »Moja je majka bila domaćica, tata je radio u rudniku. Teško se živjelo s jednom plaćom. Često je bilo da se čovjek nije mogao vode napiti. Mama je po kući spremala, plela, uređivala vrt oko kuće, imali smo nekoliko koza i kokoši«, prisjeća se Marija.

Rizk Casino Bonus

Bračni je par Glasnović na početku zajedničkoga života živio kod Nikoline obitelji. Ondje se 1977. godine rodio i najstariji sin Franjo, danas svećenik Šibenske biskupije na službi vodičkoga župnika i dekana. U godini rođenja sina prvi su put došli raditi u Šibenik. Ondje je Nikolina rodbina već imala štand te su se počeli baviti prodajom bižuterije, kožne galanterije i plastike. Otvorili su trgovački obrt i štand, a svoje su mjesto imali na šibenskoj pijaci.

Kršten tek sa sedam mjeseci
»Selili smo se kao sveta Obitelj, od Janjeva do Šibenika. Trebalo je sve to izdržati. Molitva i vjera davali su nam snagu. Sve prolazi, samo je Bog vječan. Kada čovjek tako gleda, ništa nije teško«, ističe majka Marija i podsjeća na događaj koji je u obiteljsku povijest upisan uz rođenje novoimenovanoga biskupa Roka Glasnovića. Dan prije njegova rođenja otac je imao prometnu nesreću u šibenskim Bilicama i slomio je nogu. »Ja sam bio dolje na kirurgiji, a Marija gore u rodilištu. Sa 60 kilograma teškim gipsom proveo sam u šibenskoj bolnici 59 dana, a potom je slijedio još oporavak u Janjevu. Supruga se s dvoje male djece sama ubrzo vratila u Janjevo.« Iako je u to vrijeme tradicija bila da se djeca krste ubrzo nakon rođenja, to nije bio slučaj s novim biskupom Rokom. »Roko je kršten tek sa sedam mjeseci, 8. veljače 1979. Krstio ga je slovenski salezijanski svećenik na službi u Janjevu Janez Osvald. Razlog tako duga čekanja bilo je to što se nije moglo krstiti bez papira iz matičnoga ureda, a u okolnostima prometne nesreće te papire nismo preuzeli. Tek kada sam sljedeći put otišao u Šibenik, prikupio sam  papire i krštenje je održano u zimu 1979. godine«, napominje otac Nikola.

Obiteljsko stablo Glasnovića, koji su kao loza poznati i pod nadimkom Kuzman, i Palića dobro poznaje Franjo Glasnović, brat novoimenovanoga biskupa, koji kaže da se pretposljednjega dana 2021. godine u obitelji Glasnović sa strane oca Nikole, koji je imao devetero braće i sestara, od kojih je troje umrlo u dječjoj dobi, rodio stoti unuk i praunuk pokojnih djeda Tune i bake Ane. Danas žive po cijeloj Hrvatskoj, a najviše u Kistanju, Šibeniku i Zagrebu. Franjo se prisjeća zajedničkoga odrastanja s bratom i mlađih dana: »Živjeli smo do 1990. u dva dijela – od jeseni do ljeta u Janjevu, a ostatak godine u Šibeniku. U Janjevu se sjećam zornica u 6 sati ujutro, potom nedavno preminuloga don Nikole Dučkića, svibanjskih pobožnosti, dijaloških propovijedi don Gašpara Dodića. Imali smo tamo dobru ekipu, igrao se nogomet na snijegu, proveli smo lijepo djetinjstvo u Janjevu.«



»Pozivnice« za svećeništvo
Iz obiju obitelji – Glasnović i Palić – uz novoimenovanoga biskupa Roka i brata Franju još je duhovnih zvanja. To su biskup Petar Palić, još dvojica svećenika i četiri redovnice. Sve to svjedoči o duhovnosti koja je prožimala dvije obitelji. Kod Glasnovića se redovito molila krunica, posebice u zimskim večerima u Janjevu. »Djed s očeve strane Antun, poznatiji kao Tuna, bio je doista aktivan u župi, bio je sakristan u crkvi sv. Nikole u Janjevu. Kada je nakon Drugoga svjetskoga rata u Letnici trebala biti procesija i misa, vlasti su zabranile održavanje, a naš djed stao je u obranu biskupa Smiljana Čekade. Tu je vjernost Crkvi platio, bio je u zatvoru, nije se mogao nigdje zaposliti, imao je problema s vlašću. Također, godinama je vodio Janjevce na Festu sv. Vlaha u Dubrovnik«, govori o obiteljskoj povijesti brat novoimenovanoga biskupa Franjo.

Obitelj Glasnović trajno se preselila u Šibenik 1990. godine. Djeca su odrastala u starom dijelu grada, oko katedrale. Susreti sa svećenicima, blizina crkve, ministrantska i druga športska druženja – sve su to bile, kako kaže novoimenovani biskup, »pozivnice« za svećeništvo koje se nisu mogle ignorirati. Posebno su ti dani bili praćeni susretima s Marijanom Kosićem koji je u katedrali prvo bio kapelan, a kasnije i župnik. Sudjelovao je novoimenovani biskup sa župnim prijateljima na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Splitu 1996. godine, a kako je rastom visok, često su ga časne sestre molile da im pomogne staviti koltrine (zavjese). U tim godinama rekreativno je igrao nogomet i košarku. Prije ulaska u splitsku bogosloviju najesen 1999. godine završio je srednju elektrotehničku školu, a za završni maturalni rad dobio je i pohvalnicu. Odradio je i vojni rok u Sinju, Šibeniku i Križevcima te je bio najbolji vojnik Sinja u svojoj satniji kao raketaš u topništvu. Bacio se u poduzetničke vode vodeći jednu sezonu obiteljski posao u Tisnu na otoku Murteru, a jednu je godinu kao izvanredni student pohađao Pravni fakultet u Splitu.

Ponos župe, grada i biskupije
U to vrijeme župa obitelji Glasnović bila je župa sv. Jakova, a današnji župnik Krešimir Mateša (47) budućega je biskupa Roka Glasnovića upoznao kao ministranta u šibenskoj katedrali prije 30 godina kada je kao bogoslov dolazio u šibensku katedralu na biskupska slavlja, a u to su vrijeme braća Glasnović već bila dio velike ministrantske zajednice koju su u to vrijeme okupljali svećenici – Frane Šimat, Joso Pavić i Marijan Kosić.

»Roko je treći svećenik koji je imao mladu misu u šibenskoj katedrali, što nije česta pojava. Ljudi ga u Šibeniku cijene, poštuju i vole, poznat je po dobru. Njegovo imenovanje za dubrovačkoga biskupa priznanje je ne samo njemu i njegovoj obitelji, nego i svima nama koji smo s njim povezani – od katedralne župe sv. Jakova i Šibenika do cijele šibenske Crkve«, kaže župnik Mateša, koji je u vrijeme mlade mise novoimenovanoga biskupa Roka već bio katedralni župnik.

U šali kaže da mu je budući biskup bio jedan od najaktivnijih župljana, a rado se stavljao na raspolaganje kad god je to bilo potrebno, posebice služeći mise u župi Dolac posljednjih nekoliko godina. »Naša je župa sigurno najspecifičnija u cijeloj biskupiji – ne samo jer je gradska župa, nego i jer je to biskupska crkva, pa su mnogi događaji povezani s biskupovom službom, misama koje se održavaju za cijeli grad i biskupiju«, napominje župnik Mateša i ističe da se u katedrali nedjeljom slave tri mise, a na području župe slavi se još toliko misa u redovničkim samostanima. »Nedjeljom tako misu pohodi 800-tinjak vjernika, dolaze i iz drugih župa«, ističe svećenik Mateša, koji je bez župnoga vikara, ali mu u pastoralu pomaže više svećenika.

IZVOR: GLAS KONCILA

Vaša reakcija na članak
djelomob1.jpg